+387 35 257499
11/08/2019

Tuzla, popularno odredište i za mnoge Slavonce: Slana jezera usred grada

Tuzla, nekada industrijska varošica na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine s dimnjacima iz kojih se izdizao sivi dim, danas je urbani grad, treći po veličini u BiH koji svoju budućnost vidi i u turizmu jer ima što ponuditi.

Nesreću koja je zadesila Tuzlu unazad 40-ak godina, ali i za vrijeme Austrougarske od kada je zbog crpljenja soli u rudnicima ispod grada potonulo na tisuće kuća, cijeli kvartovi, od prošlog desetljeća gradska vlast pretvara u prednost, pa je na mjestu velike baruštine koju su Tuzlaci izbjegavali u velikom luku, uredila tri velika jezera sa slanom vodom koja su danas, u ljetnim mjesecima, omiljeno odredište ne samo Tuzlaka i stanovnika tog dijela BiH, nego i turista iz Srbije i Hrvatske, posebice iz Slavonije, koji su na kupanju na slanim Panonskim jezerima za samo dva sata vožnje.

Ime dobila po soli

Agilni gradonačelnik Jasmin Imamović koji je na čelu grada od veljače 2001., i među najdugovječnijim je BiH gradonačelnicima, odlučio je utonulo područje gdje je nastala močvara pretvoriti u kompleks jezera sa slanom vodom, a prvo od njih izgrađeno je 2003. Čak su i skeptičniji sugrađani, pa i politički protivnici ovog socijaldemokrata, morali priznati da je to bio dobar potez. To ga je ohrabrilo da pet godina kasnije sagradi još jedno slano jezero sa slapovima, a 2012. i treće, i danas se ovdje ljeti svakodnevno okuplja 12.000 kupača željnih osvježenja. Do sada je kompleks Panonike (jer je do Tuzle bilo Panonsko more) posjetilo više od četiri milijuna gostiju. Gradonačelnik Imamović voli se pohvaliti kako je Grad Tuzla dobitnik najvišeg priznanja Svjetske turističke organizacije Odisej, Ujedinjenih naroda za 2012. za inovacije u području turizma.

Skupina hrvatskih novinara uz posredovanje Mustafe Topčagića, rođenog Tuzlaka, i njegove agencija za PR Fama, boravila je kao gost Turističke zajednice grada Tuzle.

– Pozvali smo novinare iz regije kako bismo ih upoznali s turističkim potencijalima našeg grada. U tri dana konkretno su mogli doživjeti sve ono što Tuzla nudi i ima, a drugi nemaju. Cilj nam je povećati broj dolaska turista iz susjednih država, poglavito Hrvatske – kaže Edin Jahić, direktor tuzlanske TZ. Upravo je Jahić inicijator da gost u Tuzli zaista može mnogo toga lijepoga i ugodnoga doživjeti.

Smještaj u obiteljskom hotelu Miris dunja 88, u samom središtu grada kojega drže otac i sin nastavljajući 30-godišnju tradiciju u ugostiteljstvu, pruža sve što treba putniku: ugodna soba, domaći specijaliteti od rakije dunjevače izvanredna voćnog okusa do delicija poput begove čorbe, hadžijskog ćevapa, bosanskog lonca, raznih pita i bureka. Ako ste u Tuzli neizostavno je kušati tuzlanske ćevape koji su slični sarajevskim, samo što je somun natopljen posebnim preljevom. Miris dunja 88 je nastao od restorana i širenjem na obiteljsku kuću vlasnika i nadogradnje kata i potkrovlja. Ako iz provoda dolazite iza ponoći, sami otključate i zaključate ulaz i odete u svoju sobu, jer hotel radi od 7 do 24h.

Trg slobode najveći je Trg u BiH, nedavno je obnovljen i omiljeno sastajalište turista i domaćeg svijeta. Tu je i zgrada Barok u kojoj je trebao prenoćiti, na putu u Sarajevo, car Franjo Ferdinand, ali su obavještajni podaci govorili kako mu ovdje prijeti opasnost, pa je brže-bolje nastavio u Sarajevo. Tko zna, možda bi povijest ovih krajeva izgledala drugačije da je Ferdinand prespavao u Tuzli…

U središnjem gradskom parku veliki je spomenik Tvrtku Kotromaniću, bosanskom kralju kojega je inicirao gradonačelnik Imamović, poznat i kao povjesničar i pisac, autor nekoliko povijesnih romana, pa i o Kotromaniću. Postavljenjem ovog spomenika htio je odaslati poruku nevježama koji trube da je Bosna nastala 1992., kako je i u 14. stoljeću bilo Bosne, a iz istih pobuda je blizu Panonskih jezera postavljen spomenik Kulinu banu iz 12. stoljeća koji je izdao povelju kojom se Dubrovčanima dopušta trgovanje i prolaz cijelom Bosnom, i to je prvi pisani dokaz postojanja narodnog bosanskog jezika. Tuzla je nastala na soli, pa i ime je dobila prema soli, jer u rimsko vrijeme zvala se Salinas (grad soli), a za Osmanlija dobiva današnje ime od tuz, što na turskom znači sol. Među najstarijim je europskim gradovima s kontinuitetom življenja od 7000 godina. Jedan tuzlanski trg nosi ime po soli, a tu je i spomenik u obliku posuda u kojima se “varila sol” i muzej gdje je prikazana tradicionalna proizvodnja soli.

Na korzu koje vrvi šetačima svatko zastane na Kapiji, mjestu gdje je 25. svibnja 1995. “srpski fašistički agresor granatom prekinuo 71 mladi život”, a najmlađa žrtva je imala samo tri godine. U blizini je i spomenik Tuzlacima, književniku Meši Selimoviću i slikaru, zagrebačkom studentu u klasi profesora Vladimira Becića, Ismetu Mujezinoviću, rad zagrebačke kiparice Marije Ujević Galetović, prema izričitoj želji gradonačelnika Imamovića kojega su oduševili radovi ove umjetnice u Zagrebu, pa je naručio istu tehniku i materijal.

Festival umjetnosti

Na jesen se održava Književni susreti Cum grano salis (Na zrnu soli) u okviru kojih se dodjeljuje Nagrada Meša Selimović za najbolji roman u prethodnoj godini na govornom prostoru BiH, Hrvatske, Srbije i Crne Gore i ovu su nagradu primili i hrvatski književnici poput Ivice Đikića, Mirka Kovača, Slobodana Šnajdera, Matrinka Koščeca, Ludwiga Bauera, Bekima Serjanovića i Miljenka Jergovića.

Već 11 godina u Tuzli se održava Kaleidoskop, međunarodni festival umjetnosti mladih na kojem, uz izložbe, performanse i radionice, dominiraju glazbeni sadržaji. Tijekom tri dana, uz mnoštvo lokalnih i manjih bendova na otvorenoj sceni postavljenoj nedaleko od Panonike, u parku gdje je nekada bila gimnazija i pokraj zgrade bivše Muzičke škole koja već godinama polako tone i kao da podsjeća Tuzlake i njihove goste što se ovdje događa već više od stoljeća, nastupili su nizozemski Born from Pain te regionalni Hladno pivo, Elemental, Bombaj štampa, Emir & Frozen Camels, Marčelo, Nikola Vranjković… Mile Kekin je sa svojim Hladnim pivom nastupao na festivalu i prije šest godina. Mile je dijelom Tuzlak, jer mu je mama iz ovoga grada, a kao brižna njemačka gastarbajterica tu ga je poslala da završi sedmi i osmi razred osnovne škole. Mile je tako, u pauzi najave pjesme, pozdravio u prvim redovima ujaka kod kojeg je tada živio i sve preostale „školske drugare”.

Izvor: glas-slavonije.hr)