+387 35 257499
05/09/2019

Video/Martina Mlinarević Sopta zahvalna slobodarskoj Tuzli: ‘Poziv od gospodina Jasmina Imamovića za mene je stigao u najturbulentnijem periodu u mom životu ikada’

U okviru 19. Međunarodnih književnih susreta ‘Cum grano salis’ u prepunoj Galeriji portreta u Tuzli u srijedu je promovisana knjiga „Huzur“, autorice Martine Mlinarević Sopta. I nije to bila tek puka promocija. Bila je to ohrabrujuća i emotivna  podrška Martini za sve njene bitke koje vodi. Onu sa bolešću je izborila, a bitke  koje joj posljednjih dana nameću bolesni umovi još bije. Uz podršku je lakše, jer kako i sama kaže: „Tuzla je dom prije doma, Tuzla je njen Huzur…“

Na tome je zahvalna slobodarskoj Tuzli, a prije svih gradonačelniku Jasminu Imamoviću čiji je poziv da dodje u Tuzlu stigao u ‘njenon najturbulentnijem periodu života ikada’, prenosi RTV7.

Prenosimo vam dio te atmosfere:

Na svom FB profilu je napisala:

„Četvrti put u godinu dana u istom gradu. Mom gradu. Slobodarskoj Tuzli. Bilo je nevjerovatno. Trnci pred punom veličanstvenom Ismetovom galerijom, s Mešom i Darkom da mi bdiju nad ledjima i srcem. Hvala gospodinu Jasminu Imamoviću, gradonačelniku Tuzle za Medjunarodne književne dane i okupljanje dragih lica cijeloga Balkana. Hvala Njegovoj Ekselenciji Matt Fieldu, ambasadoru Velike Britanije u BIH, koji je došao maksuz na predstavljanje knjige iz Sarajeva, za divan dan kojeg smo proveli zajedno. Hvala Kristini Ljevak za razgovor kojeg je kao i uvijek maestralno vodila. Svima koji ste bili. Četvrti put. Koji ste mi prišli u gradu. Za svaki zagrljaj. Dva mlada svećenika iz moje Hercegovine na službi u Tuzli došli su samo da mi izraze podršku, da znam da su uvijek tu. Nemjerljiv osjećaj. Dok su se svjetla gasila, zadnji frenetični aplauz u mojim usima utisan je Mešinim riječima, dok mi stoji iza ledja, kao da sad govori, upozorava i podsjeća ono što me vodi, ono što me gori iznutra, ono što prenosim sve ove dane i mjesece i godinu otkad spoznah smrtnost vlastitu i inat ljubavi prema životu slobode:“Pust život je gori nego ništa, a ljudi se opet drže te pustoši, ne vjerujući kako ima išta drugo. Ništa ne bi izgubili kad bi pustili ono što imaju, a boje se da ne bi dobili, zato šute i čekaju.”