+387 35 257499
12/10/2020

Video/Smijeh je lijek: Terapije tuzlanske profesorice ublažavaju bolove i smanjuju pritisak

On je lijek.

Besplatan je, a pruža toliko mnogo. 

Uz pomoć toga, liječimo tugu, bol, osjećaj bespomoćnosti i samosažaljenje. On je ujedno i znak nade, univerzalna poruka podrške od strane drugih kada vam je teško.

Znate o čemo pišemo?

Dakako – mislimo na smijeh.

Kao “posljedica” smijeha u našem tijelu odvijaju se biohemijski procesi, te se reducira razina hormona stresa kao što je adrenalin i korizol, a aktivira se lučenje hormona serotonina, endorfina, dopamine, noradrenalina. Koncentracija ovih hormona stvara nam osjećaj ugode, prijatnosti, zadovoljstva, euforije te porast pozitivnog raspoloženja,  pozitivnih misli i emocija, kao i optimizma. Pozitivne misli i razmišljanje dovode do sreće. Sve ovo oslobađa naše unutarnje potencije, te postajemo kreativniji, mentalno aktivniji i bolje se nosimo sa izazovima svakodnevnog života.

A, da li ste znali da u Bosni i Hercegovini postoje terapije koje nas uče upravo tome?

Profesorica na Defektološkom fakultetu u Tuzli Edina Šarić već nekoliko godina vježbama stimuliše sve učesnike njenih radionica na – smijeh.

Biografija ove profesorice je nesvakidašnja.

Kako su je roditelji naučili, između ostalog, radu, redu i neprekidnom traganju za izvorima znanja i spoznaja, tako ni njena biografija nije mogla biti drugačija. Kako je rekla za portal Radiosarajevo.ba, s nepunih 17 godina, pridružuje se Oružanim snagama BiH, te od 1992. do 1996. godine radi kao zdravstveni radnik u Vojnoj ambulanti i ratnoj bolnici u Banovićima, a kasnije kao profesionalni vojnik. Tada upisuje Defektološki fakultet u Tuzli, gdje je doktorirala i ostala da radi.

“Dugi niz godina radeći kao medicinska sestra uvijek sam nastajala da uz tada standardne procedure i zadatke koje sam bila dužna obavljati u komunikaciji sa pacijentima, budem nasmijana, vedra i optimstična. Tada sam primjetila da lijepa riječ, humor, čak i crni humor, pjesma, kao i muzika blokiraju zabrinutost, crne misli, strah, umor i bolove. Uvijek sam nastojala okupirati pacijente, te mi nije bilo strano da sa njima zaigram partiju šaha, karti, potaknem ih da zapjevaju, nešto nacrtaju ili ispišu smiješno”, počinje Edina svoju priču.

Osnovu za njen dalji rad dobila je na trećoj i četvrtoj godini fakulteta, kada je učila o kreativnim i art terapijama, te sofrologiji, kao i rehabilitaciji osoba sa motoričkim poremećajima i hroničnim bolestima.

“Poseban interes tada se pobudio kod mene za intezivnije proučavanje dostupne literature o značaju humora i smijeha u kliničkom i edukacijskom procesu, s obzirom da smo između ostalog dobili i temljene osnove što se dešava u biohemijskim, fiziološkim i tjelesnim strukturama čovjeka pod sredstvom smijeha. Smijeh je postepeno postajao glavni terapijski medij u kreiranju pozitivnog okruženja i terapijske komunikacije u mojoj ulozi somatopeda”, pojašnjava profesorica.

Prva osoba s kojom je razgovarala o ovome bila je Hajra Kadić, somatoped. Nakon razgovora i rada s njom, organizuju Radionicu smijeha – spoj blagodati smijeha i tehnika za poticanje smijeha iz Katarijeve Yoge smijeha.

Znamo da je smijeh dobar

Na pitanje zašto sam pojam terapije smijehom zvuči zanimljivo, Edina odgovara da ljudi instiktivno znaju da je smijeh dobar za njih.

“U svom radu, smijeh koristim u preventivnoj namjeri u službi razvijanja pozitivnog životnog stila ili kao komplementrano/suportivni pristup sa drugim utvrđenim terapijskim strategijama u edukacijsko-rehabilitacijskom procesu”, dodaje profesorica.

Terapija smijehom se primjenjuje u različitim dobnim skupinama, a posebno u školskim i kliničkim. Ustvari, sama sesija je uvijek različita i zavisi od interesa, godina, ali i zdravlja i interesa pojedinca ili grupe.

“Primjerice, ako provodim terapiju smijeha sa osobama treće životne dobi koje žele da očuvaju svoje kapacitete, nastojim da svaki terapijski susret bude drugačiji, uz obavezne vježbe zagrijavanja, istezanja, dubokog disanja prošaran vježbama koordinacije, ravnoteže, vježbama trbušnog smijeha uz neprekidno praćenje sudionika i inteziteta optrećenja. S druge strane, ukoliko su sudionici terapije smijehom žene oboljele od raka i kod kojih je učinjena mastektomija u terapijskim susretima, prednost dajem raznovrsnim vježbama uz smijeh koje jačaju rameni obruč i tjelesno osvješćivanje“, pojašnjava naša sagovornica.

Terapijski smijeh je ustvari zasnovan na naučnoj činjenici da naše tijelo ne poznaje razlike bilo da se smijemo spontano, stimulirano ili simuliramo benefiti za naše zdravlje su isti.

“Istraživanja su potvrdila da smijeh pogoduje funkcionisanju srca i krvotoka, da podstiče cirkulaciju i snadbjevenost ćelija kiseonikom, da smijeh utiče na smanjenje holesterola u krvi, smanjenju krvnog pritiska. Uslijed smijanja disanje postaje duboko i brže, podiže se frekfencija rada srca. Smijenjem se aktiviraju i odbrambene snage organizma, smijeh snižava krvni pritisak i nivo šećera u krvi. Naučna istraživanja govore u prilog da smijeh ostavlja izvrsne rezutate u ublažavanju bolova, smanjenju spazma, te ostavlja brojne fizičke i psihosocijalne blagodati kod oboljelih od Alzheimerove bolesti, Multiple skleroze, Parkinsonove bolesti, bronhitisa, astme, PTSP-a i mnogih drugih oboljenja, te da je terapija smijehom izvrsna komplementarna metoda u onkologiji, liječenju bolesti ovisnosti, a smijeh je istovremeno koristan i za zdrave osobe, te kod sportista radi postizanja boljih rezultata“, naglašava Edina.

Sreću čine sitnice

Energija ove profesorice je zaista zarazna. Kako nam je rekla, nju usrećuje lijepa riječ, kompliment, sunčane zrake, dječija razigranost kod ljudi, tišina u noći, ali i – slatkiši.

Na pitanje koja je njena zvijezda vodilja kroz život, odgovara:

“Nastojim koračati životnom stazom sa osmjehom na licu, srca ispunjena smirajom, ljubavi i istinske vjere. Nastojim uživati u jednom jedinom životu koji imam, unatoč svim životnim izazozovima na koje nailazim. Studentima kojima predajem, ljudima koje srećem u svakodnevnim situacijama ukazujem da kroz život sakupljaju prijatelje, knjige, te razvijaju i njeguju ljubav i poštovanje prema svakom čovjeku, te čine dobra djela”.

Predrasude i neznanje

No, nije sve tako glatko išlo. Somatopedija je u Bosni i Hercegovini relativno mlada nauka, te se Edina susretala i s mnogim predrasudama i negativnom stavovima tokom svog rada. Kako kaže, korijen svih predrasuda leži u – neznanju.

“Dug je i težak put obojen različitim neugodnostima i izazovima trasirati značaj somatopedije i terapijskih intervencija na našim prostorima, posebice jer živimo u sistemu i okruženju u kojem još uvijek nije zaživio savremeni koncept zdravlja i edukacije koji zahtijeva i predviđa multisektorski, multidisciplinarni i interdiscipliarni pristup zdravlju, edukaciji… U našoj zemlji monopol zdravlja, te edukacije drže određene profesije. Konkretno za primjenu terapije smijehom na samim počecima u stručnim i akademskim krugovima suočavala sam se dominantno sa ignoriranjem i nezainteresiranost za terapijske efekte smijeha. Nerijetko na samim počecima, bila sam predmet ismijavanja, podrozivosti i omlažovanja”, kaže naša sagovornica.

Ipak, kako rezultati za rad i trud nikada ne izostanu, to se desilo i u ovom slučaju. Uz naučne dokaze, došlo je do pozitivnih reakcija drugih disiplina za ovakvim terapijama.

(Izvor: Radiosarajevo.ba)