{"id":12509,"date":"2021-04-23T09:47:48","date_gmt":"2021-04-23T09:47:48","guid":{"rendered":"https:\/\/tztz.ba\/ba\/?p=12509"},"modified":"2021-04-23T09:47:48","modified_gmt":"2021-04-23T09:47:48","slug":"majstor-mijo-zna-sve-tajne-najbolje-janjetine-vazno-je-nasoliti-janje-tuzlanskom-soli","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/tztz.ba\/ba\/majstor-mijo-zna-sve-tajne-najbolje-janjetine-vazno-je-nasoliti-janje-tuzlanskom-soli\/","title":{"rendered":"Majstor Mijo zna sve tajne najbolje janjetine: \u2018Va\u017eno je nasoliti janje tuzlanskom soli\u2019"},"content":{"rendered":"

Mijo u restoranu radi ve\u0107 trideset godina. Uz pe\u0107 provodi i desetak sati. Obja\u0161njava nam da se janjci peku oko sat i dvadeset, a izgube i 30 posto po\u010detne te\u017eine. Soli je samo tuzlanskom soli\u2026<\/p>\n

Vrijeme je mlade janjetine. Na preporuku znalaca odlu\u010dili smo ku\u0161ati onu pravu dalmatinsku, i to u itekako poznatom restoranu NK Hra\u0161\u0107e, koji se nalazi na samom rubu grada. U njemu, na\u010duli smo, slu\u017ee \u201cnajbolju janjetinu u Zagrebu i \u0161ire\u201d pa nam ni najmanje nije bilo te\u0161ko potegnuti do tamo.<\/p>\n

\u2013 Ma tu se jede 99,9 posto janjetina. Slu\u017eimo mi i druga jela, ali uglavnom nam dolaze na janjetinu \u2013 govori nam\u00a0Blago Bagari\u0107<\/strong>, vlasnik restorana ve\u0107 nekih dvadesetak godina. Terasa na kojoj smo se smjestili kao da nas je vratila u neka pro\u0161la, bolja vremena. I u ostatku ambijenta nema ni\u010deg glamuroznog. Dok sjedamo na bijele plasti\u010dne restoranske stolice jo\u0161 iz osamdesetih, jednostavno shva\u0107amo da je na ovome mjestu \u2013 sadr\u017eaj bitniji od forme. I upravo zbog toga se gosti iznova vra\u0107aju.<\/p>\n

\n
<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\"janjetina\"<\/p>\n
Foto: Tomislav Miletic\/PIXSELL<\/span><\/div>\n<\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n

\u2013 Hrvati vole janjetinu i to je tako \u2013 ka\u017ee nam Blago Bagari\u0107. Dodaje da ovdje dolaze cijele familije, dru\u0161tva, dolazi se i na poslovne ru\u010dkove i ve\u010dere. Nema tko je ovdje nije probao, od Franza Beckenbauera do svih diplomata, ameri\u010dkih, japanskih, korejskih\u2026<\/p>\n

\u2013 Janjetina se ne re\u017ee, jede se rukama \u2013 upozorava nas Blago, a onda prepu\u0161ta jedinstvenom do\u017eivljaju.<\/p>\n

Slatko i meko meso topi se u ustima, a savr\u0161eno pe\u010deni krumpir i grah salata s bu\u010dinim uljem upotpunjavaju zalogaj. Doma\u0107i je i kruh kojeg su to jutro umijesile vrijedne ruke kuharica u restoranu s tridesetogodi\u0161njom tradicijom. Ovdje se na ra\u017enju po narud\u017ebi okre\u0107u i odojci, patke te guske.<\/p>\n

Zanimalo nas je u \u010demu je tajna tako slasne janjetine i odli\u010dne reputacije koja prati restoran, no Blago samo poka\u017ee rukom prema vanjskom dijelu.<\/p>\n

\n
\n
\"janjetina\"<\/p>\n
Foto: Tomislav Miletic\/PIXSELL<\/span><\/div>\n<\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n

\u2013 Ma, Mijo \u0107e vam sve re\u0107i\u2026 \u2013 dodaje.<\/p>\n

Mijo Kljaji\u0107<\/strong>\u00a0je majstor od ra\u017enja, koji svoj posao radi ve\u0107 punih trideset godina. Pe\u010denjara je samo njegov kutak u kojem nema pomaga\u010da, tek tu i tamo netko mu pomogne nacijepati drva, ali ne uvijek. Svaki dan na posao putuje \u010dak sat i pol iz \u010cazme, sedamdeset kilometara, a njegova \u0160koda pre\u0161la je gotovo milijun kilometara. Sve to ne pada mu te\u0161ko. Posao je po\u010deo raditi iz zabave, no ubrzo se u njemu potpuno prona\u0161ao.<\/p>\n

\n
\n
\"janjetina\"<\/p>\n
Foto: Tomislav Miletic\/PIXSELL<\/span><\/div>\n<\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\"janjetina\"<\/p>\n
Foto: Tomislav Miletic\/PIXSELL<\/span><\/div>\n<\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n

\u2013 To je posao koji voli\u0161. Svaki posao koji radi\u0161 mora\u0161 voljeti. Meni je posao u\u017eitak i zato ga toliko dugo radim \u2013 obja\u0161njava dodaju\u0107i kako ovaj janjac kojeg upravo stavlja i nije toliko mastan, \u0161to je dobro.<\/p>\n

Kuka i vaga na kojima ih vagne prije nego \u0161to ih stavi na kolac stariji su od njega, koji na le\u0111ima \u201cnosi\u201d 70 godina, iako to \u010dovjek za njega nikad ne bi rekao. U mirovinu ne misli oti\u0107i tako skoro.<\/p>\n

\u2013 Vidite, desni bubreg ne smije biti skroz u loju, onda je dobar. Ina\u010de, janjac le\u017ei na desnom boku, pa zbog toga zna biti masniji \u2013 govori majstor svog zanata.<\/p>\n

Mijo uz pe\u0107 provodi i desetak sati dnevno.<\/p>\n

\u2013 Nekad okrenemo \u0161est, nekad deset dnevno, ovisno koliko dru\u0161tva do\u0111e \u2013 ka\u017ee ste\u017eu\u0107i obi\u010dnom \u0161pagom donje nogice na rostfraj kolac. U dru\u0161tvu najbolje prija. Svi koji se kod njih \u017eele najesti, naru\u010de se na vrijeme, smije se.<\/p>\n

\n
\n
\"janjetina\"<\/p>\n
Foto: Tomislav Miletic\/PIXSELL<\/span><\/div>\n<\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n

Jedan janjac je za pet do \u0161est ljudi, jer netko pojede 35, a netko 70 deka. \u017denski su janjci, ka\u017ee, bolji od mu\u0161kih jer su sla\u0111i. Te\u017ee od 5,5 kilograma do sedam ili osam, \u0161to zna\u010di od 10 do 11 kilograma \u017eive vage. Najva\u017enije ga je dobro pregledati, nasoliti tuzlanskom soli i janjac je spreman za ra\u017eanj.<\/p>\n

\u2013 Prvo donje nogice kidamo, da ih mo\u017eemo svezati, a onda gornjima zatvorimo otvor na trbuhu, da u njega u\u0111e \u0161to manje dima \u2013 obja\u0161njava. Bitno mu je da su gosti zadovoljni.<\/p>\n

\u2013 Recimo, ovaj koji ima 7,60, kad se ispe\u010de ima pet kila. Dakle, oko 30 posto se gubi na kila\u017ei. To\u010dnije, oko 25 posto kod pa\u0161kih, a oko 30 posto kod dalmatinskih \u2013 govori Mijo. Nekad i on ku\u0161a janjetinu, ali ne tako \u010desto. Vi\u0161e voli pojesti ne\u0161to na \u017elicu, varivo koje sprave njihove vrijedne kuharice.<\/p>\n

\n
\n
\"janjetina\"<\/p>\n
Foto: Tomislav Miletic\/PIXSELL<\/span><\/div>\n<\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n

Janjci im u sije\u010dnju i velja\u010di dolaze s Paga, kasnije iz zadarskog zale\u0111a, a janjetine ima \u2013 cijele godine.<\/p>\n

\u2013 Nije to vi\u0161e kao nekad kad je bilo jedno janjenje jer je bila i jedna pa\u0161a. Sad \u017eivotinje imaju hrane cijele godine. Ovca je nekad i odbijala jedno, sad zadr\u017ei oboje zbog obilja hrane \u2013 ka\u017ee Mijo.<\/p>\n

Janjac se pe\u010de oko sat i 20 minuta, ako je pe\u0107 ve\u0107 vru\u0107a. Lo\u017ei je na grab i bukvu, drvo koje nema miris, \u0161to je va\u017eno ako se pe\u010de u poluzatvorenoj pe\u0107i. Dodu\u0161e, mo\u017ee se i na batuljcima od kukuruza ispe\u0107i fino meso, ali samo ako je na otvorenom, otkriva nam Mijo.<\/p>\n

\n
\n
\"janjetina\"<\/p>\n
Foto: Tomislav Miletic\/PIXSELL<\/span><\/div>\n<\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\"janjetina\"<\/p>\n
Foto: Tomislav Miletic\/PIXSELL<\/span><\/div>\n<\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n

Tijekom pe\u010denja nekoliko puta dodaje drva. Janjca je potrebno stalno zarezivati, tamo gdje se otvara ple\u0107ka i me\u0111u nogicama, kako bi \u201cpopucao\u201d tamo gdje se \u017eeli, a ne gdje ne treba.<\/p>\n

Ljubitelji janjetine, ka\u017eu nam, vole prednje nogice, zaponac, papr\u010dnjak ili pre\u010dagu, kako ih jo\u0161 zovu, a najhrskavija je ko\u017eica s vrata.<\/p>\n

\u2013 Poseban specijalitet su glava, pe\u010deni obrazi, mozak na doma\u0107em kruhu, a za hrabrije i o\u010di \u2013 dodaju na\u0161i ljubazni doma\u0107ini. Pitali su nas na kraju \u201cje li istina to \u0161to se o nama pri\u010da po gradu?\u201d. Mi smo konstatirali da bolju janjetinu \u2013 nismo probali.<\/p>\n

(Izvor:\u00a024sata.hr<\/a>)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Mijo u restoranu radi ve\u0107 trideset godina. Uz pe\u0107 provodi i desetak sati. Obja\u0161njava nam…<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":12510,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[27,24,3],"tags":[],"class_list":["post-12509","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-27","category-aktuelno","category-novosti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/tztz.ba\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/12509","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/tztz.ba\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/tztz.ba\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tztz.ba\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tztz.ba\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=12509"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/tztz.ba\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/12509\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":12511,"href":"https:\/\/tztz.ba\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/12509\/revisions\/12511"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tztz.ba\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/media\/12510"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/tztz.ba\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=12509"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/tztz.ba\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=12509"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/tztz.ba\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=12509"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}