Kristina iz Slavonskog Broda podijelila lijepo iskustvo boravka u Tuzli: Budite ponosni na svoj grad

Da je potrebno svega nekoliko dana da se sruše predrasude i strahovi koje čovjek nosi mnogo duže pokazao je i primjer Kristine Terihaj iz Slavonskog Broda.

Kristina važi za hrabru osobu, koja je uprkos borbi sa bolešću ostala jako pozitivna i vedra osoba. Naime, ona boluje od vrlo rijetke bolesti arthrogryphosis congenita multiplex.

To je bolest koja zahvata zglobove, mišiće i vezivno tkivo. Posljedice stvaraju velike kontrakture koje ograničavaju pokretljivost zglobova.

Danas, ima prijatelje koji su uz nju i svoja motor kolica koja joj olakšavaju kretanje.

Kristina jako voli putovanja, nedavno je posjetila i Tuzlu, kupala se na Panonskim jezerima, a svoje iskustvo je javno podijelila jer, kako kaže, ostala je iznenađena gostoljubivošću i razumijevanjem na koje je naišla u Tuzli. 

Prije dolaska Kristina se brinula o tom hoće li joj prostor biti pristupačan, kako će doći do vode, ko će joj pomoći i, možda najteže od svega, kako će ljudi reagovati.

Na putu od Slavonskog Broda do Tuzle, priznaje, imala je bezbroj pitanja.

“Kako ću se ja kupati? Moram se skinuti u kupaći, svi će me gledati. Što ako mi se budu smijali? Kako ću u jezero? Ko će mi pomoći? Ma neću se ja ni kupati!”, prisjetila se Kristina svojih riječi tokom putovanja.

Tri sata kasnije stigla je u Tuzlu, a ono čega se pribojavala ubrzo je zamijenilo potpuno drugačije iskustvo.

“Dođemo mi u Tuzlu, a meni prvi šok – stvarno se sad treba skinuti u kupaći. U mojoj glavi odmah: ‘Evo, svi gledaju mene, sve oči su uprte u mene!’ A onda ste me vi, Tuzlaci, potpuno razuvjerili”, napisala je.

Za osobe koje su ograničene u kretanju odlazak na kupanje nije samo pitanje odluke gdje provesti ljetni dan. Pristupačnost lokacije često određuje da li će u nečemu što je drugima sasvim uobičajeno, uopšte moći učestvovati.

Upravo zbog toga Kristinu je posebno obradovalo ono što je zatekla na Panonskim jezerima.

Pristup prilagođen osobama s invaliditetom i pomoć spasilaca omogućili su joj da uđe u slano jezero i uživa u kupanju.

“Spasioci su mi pomogli, stavili me u kolica i preko staze koja vodi u jezero omogućili mi da se i ja normalno kupam i uživam”, navela je.

Svoje iskustvo odlučila je podijeliti i kao praktičan savjet drugim osobama koje koriste invalidska kolica i možda razmišljaju o posjeti Tuzli. Preporučila im je da, ukoliko su u mogućnosti, ponesu starija kolica koja mogu koristiti prilikom ulaska u vodu.

Ipak, pristupačnost Panonskih jezera nije jedina stvar koja je na Kristinu ostavila utisak. Strah da će privlačiti neželjene poglede ili naići na nerazumijevanje nestajao je sa svakim susretom.

Umjesto toga, kaže, dočekali su je ljudi koji su prilazili, nudili pomoć i ohrabrivali je.

“Toliko ljubaznosti, topline, razumijevanja i spremnosti pomoći nisam očekivala. Ljudi prilaze, nude pomoć, bodre me da idem u vodu, govore mi: ‘Bravo!’, ‘Nemoj se ustručavati!’, ‘Super što si došla!'”

Upravo u toj rečenici možda se najbolje krije razlog zbog kojeg je odlučila javno zahvaliti Tuzlacima. Ono što su za nekoga sitni gestovi, za osobu koja prvi put dolazi u nepoznatu sredinu i ne zna kakve je prepreke čekaju može značiti mnogo više.

A pozitivno iskustvo nije završilo izlaskom s Panonskih jezera.

Kristina kaže da je isti osjećaj ponijela i iz ostatka grada. Od konobara i ugostitelja do slučajnih prolaznika.

Oduševile su je i cijene, posebno u poređenju s ljetovanjem na hrvatskoj obali.

“Ljudi moji, nakon našeg mora, ovdje mi cijene izgledaju nestvarno. Sve je stvarno pristupačno i čovjek može doći na nekoliko dana, kupati se, odmoriti, pojesti, popiti i uživati, a da za to ne mora imati ogroman budžet”, napisala je.

Tuzla koju će pamtiti po ljudima

Prolazak gradom donio je još jedan razlog da joj Tuzla ostane u lijepom sjećanju. Ulični svirači, ljetna atmosfera, ljudi i grad pun života za Kristinu su imali, kako kaže, “posebnu toplinu i dušu”.

Na kraju, Kristina je uputila riječi zahvalnosti spasiocima na Panonskim jezerima, ljudima koji su joj prilazili i nudili pomoć, onima koji su je ohrabrivali da uđe u vodu, ali i svim ljudima koje je tokom boravka srela.

“Možda su vama to sitnice i nešto sasvim normalno, ali vjerujte mi – osobi koja prvi put dolazi u nepoznati grad, u invalidskim kolicima i sa sto pitanja i strahova u glavi, takve stvari znače jako, jako puno”, napisala je.

Poručila je građanima Tuzle da budu ponosni na svoj grad, a posebno na ljude, te kazala da joj ovo neće biti posljednji dolazak u Tuzlu.

Izvor: Tuzlanski.ba/Foto: Ilustracija | Kristina Terihaj