+387 35 257499

Turistička ponuda grada je obogaćena uređenjem Sonog trga kao muzejsko-turističkog kompleksa na kojem se u vrijeme turske vlasti vršila eksploatacija soli pri čemu su zaštićeni i učenjeni dostupnim za razgledanje ostaci glavnog sonog bunara korištenog u vrijeme turske vladavine.

Centralno mjesto na Sonom trgu je fontana, poklon grada Ravene, izgrađena u obliku stilizirane neolitske posude za iskuhavanje soli, te obrađena mozaikom u realizaciji Instituto d’arte Severini i svjetski priznatog majstora za mozaik Felice Nittola.

Na Sonom trgu,u granit su uklesane riječi:“Tuzla je jedno od najstarijih naselja u Evropi.Sedam hiljada godina od neolita do danas,ljudi proizvode so i žive na ovom prostoru. Gradjani Tuzle obnoviše Soni trg 2004.godine,sa vjerom da je ljubav izvor nastanka i vječitog trajanja svijeta.“

Na Trgu se nalazi i replika neolitske posude za isoljavanje, koja je sastavni dio fontane, ukrašene mozaikom iz Ravenne, svjetske prijestonice mozaične umjetnosti. Na Sonom trgu se može pogledati i muzejska postavka predmeta iz doba neolita i drugih historijskih razdoblja, pronađenih na lokalitetima u i oko Tuzle.

Soni trg je nekada bio središnja tačka (pazarište) oko koje su se dalje gradili brojni vjerski i javni objekti. Ovo mjesto i danas predstavlja centar historijskog dijela grada, oko kojeg se nižu desetine uskih, granitom popločanih uličica, uvijek punih života i mladosti.

Proizvodnja soli i prihodi od nje bili su ključni faktor koji je utemeljio Tuzlu kao kasabu. Do organizovane proizvodnje i prodaje soli dolazi kopanjem sonog bunara na današnjem Sonom trgu 1476. i proglašenjem Tuzle «carskim hasom», 1477. godine. Način proizvodnje soli razabire se iz samih imena kojima su te solane dolaskom osmanlija nazivane: Solane na drvo, (Agac Tuzla, Memleha-i cob) čime je naglašena razlika između ovih i morskih solana.

Na Sonom trgu nalazilo se i do 80 tava u kojima se iskuhavala slana voda sa sonog bunara. Ispočetka su se proizvodile skromne količine soli, a s vremenom se to povećavalo. Razlog tome nije toliko u tehničko-tehnološkom napretku, koliko u porastu stanovništva Tuzle, koje je bilo vezano uz proizvodnju soli. Za tuzlansku so se znalo i izvan Bosanskog ejaleta. U 17. st. francuski kralj Luj XIV je preko svojih trgovaca nabavljao so iz Tuzle za svoj dvor. Dokaz tome je francuski kovani novac sa likom i imenom Luja XIV, pronađen na području Tuzle. So je povezivala različite zemlje, kulture i civilizacije toga vremena. Tuzlanska so je bila jedan od osnovnih artikala kojim se Bosanski ejalet predstavio na Međunarodnoj privrednoj izložbi u Filadelfiji 1876. godine.

Forma kulturnog turizma je uobličena i predstavljena javnosti kroz mogućnost posjeta arheološkim lokacijama u Gornjoj Tuzli (neolit), na Gradovrhu u Solini i Krešića Gradini u Gornjem Par Selu (kasno bronzano doba) kojima su pridodati obilasci velikom broju kulturno-istorijskih spomenika na području Tuzle (evidentiran je 381 spomenik). Sva ova bogata turistička ponuda grada Tuzle i okoline se promovira radom Turističke zajednice Grada Tuzla.